skupno ime

См. также в других словарях:

• skúpen — pna o prid. (ū) 1. pri katerem je udeleženih več ljudi: nalogo so opravili s skupnim naporom; skupen obisk razstave; hodili so na skupne sprehode; navajati otroke na individualno in skupno igro; druži jih skupno delo; gostje so imeli skupno… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• špı̏c — špı̏c1 m 〈N mn evi〉 reg. kinol. 1. {{001f}}ime za korpulentnog njemačkog psa srednje veličine i bogate dlake, koji se može smatrati pretkom svih pasmina pasa 2. {{001f}}skupno ime za više psećih vrsta i pasmina, od patuljastih pasa do špiceva u… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• špic — špȉc1 m <N mn evi> DEFINICIJA reg. kinol. 1. ime za korpulentnog njemačkog psa srednje veličine i bogate dlake, koji se može smatrati pretkom svih pasmina pasa 2. skupno ime za više psećih vrsta i pasmina, od patuljastih pasa do špiceva u… …   Hrvatski jezični portal

• homo — (izg. hȍmo) m DEFINICIJA skupno ime koje u antropološkoj i zoološkoj klasifikaciji ima fosilni i današnji čovjek SINTAGMA homo cylindriacus (izg. homo cilindriákus) iron. knjiš. ekspr. pripadnik onih staleža iz 19. st. i iz prve pol. 20. st. koji …   Hrvatski jezični portal

• kolektíven — vna o prid. (ȋ) nanašajoč se na kolektiv: a) kolektiven odstop vlade; kolektivna akcija; kolektivno vodenje ustanove / to so dosegli s kolektivnimi napori / igralci so pokazali dobro kolektivno igro; knjiga je kolektivno delo / kolektivna… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• zbíren — rna o prid. (ȋ) nanašajoč se na zbiranje: zbirni jašek za odvod padavin; zbirno jezero / priti na zbirni prostor; zbirno središče; zbirno taborišče za begunce ♦ elektr. zbirni jezik programski jezik za pisanje programa, neposredno razumljivega… …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• Indoeurópljani — m mn etn. skupno ime za pripadnike naroda koji govore jezike iz indoeuropske porodice (indijski, perzijski, armenski, albanski, baltički, slavenski, grčki, romanski, keltski, germanski i dr.) …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• Skandìnāvija — (Skandinȃvija) ž 1. {{001f}}geogr. poluotok na S Europe 2. {{001f}}pol. skupno ime za Norvešku, Švedsku i Dansku, katkad i Finsku, Island i otočje Faero …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• elektricìtēt — m 〈G elektricitéta〉 1. {{001f}}fiz. skupno ime za sve pojave vezane uz električnu struju, električne naboje i električna polja 2. {{001f}}pren. emocionalno uzbuđenje ili napetost [atmosfera nabijena ∼om] ∆ {{001f}}statički ∼ fiz. električni naboj …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• lȁndovina — ž zb. zool. skupno ime za divlju, tzv. ludu ribu hrskavična kostura i niske biološke reprodukcije (raža, morska mačka, morski pas, golub, sklat, žutulja); prilov …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• ȍrijentālan — ȍrijentāl|an prid. 〈odr. lnī〉 1. {{001f}}koji se odnosi na istok, koji se nalazi na istoku, istočnjački 2. {{001f}}koji se odnosi na Orijent, odnosno na Bliski, Srednji i Daleki istok ∆ {{001f}}∼ne crkve kršć. crkve pravoslavnog svijeta koje se… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika